Oštrouhi šišmiš Myotis blythii

Oštrouhi šišmiš (Myotis blythii) je veći šišmiš sivog krzna sa smećkastim nijansama s leđne strane. Izgledom sliči velikom šišmišu (M. myotis), ali ima nešto kraću njušku te kraće i uže uši, manje zaobljene prema van na prednjem rubu. U prosjeku živi 14 – 16 godina, ali poznati su i mnogo stariji primjerci, do 33 godine.

Rasprostranjen je na širokom području uz Sredozemno more i na cijelom Balkanskom poluotoku. Naseljava razna otvorena staništa poput livada, pašnjaka, stepa i poljoprivrednih površina, a izbjegava gusta šumska područja.

Skloništa su mu redovito špilje i drugi podzemni prostori koje dijeli s drugim vrstama šišmiša. Porodiljne kolonije mogu imati do 500 ženki, a iako među njima nema mužjaka, oni su često u blizini. Parenje započinje u kolovozu, a prethodno mužjaci pronalaze povoljna mjesta, obično pukotine u svodovima špilja, na kojima će se pokazivati ženkama i koje žestoko brane od suparnika. Jedan mužjak može se pariti s do šest ženki, ali obično privlači dvije ili tri.

U lovu leti nisko, 1 – 2 m iznad tla i plijen skuplja s vlati trave ili s lišća. Preferira nekošene ili netom pokošene livade, a često lovi i uz rub šume. Plijen su najčešće zrikavci, ali u obzir dolaze i komarci, skakavci, bogomoljke, gusjenice i dr.

Nema značajnijih sezonskih migracija, zimska i ljetna skloništa najčešće nisu međusobno udaljenija od petnaestak kilometara. U lovu se od skloništa ne udaljava više od 4 do 7 km.