Rani večernjak (Nyctalus noctula)
fotografija © Mirna Mazija, Tragus

Rani večernjak Nyctalus noctula

Veliki šišmiš širokih, zaobljenih ušiju. Krzno na leđima je riđe i kratko, na prsima je nešto svjetlije. Zimi je krzno više smeđe s malo bljeđim vrhovima. Krila su duga i uska, naročito na vrhu. Najveća starost je 12 godina.

Živi u većem dijelu Europe. Prihvaća širok raspon staništa koja uključuju listopadne šume, obalne šume, mediteranske hrastove šume te gradove.

Za ljetna skloništa preferira duplje djetlića. Porodiljne kolonije može imati i u zgradama iza fasadnih ploča ili u kutijama roleta. Zimi u šupljinama debelih stabala, u pukotinama na zgradama i mostovima te u špiljama.

Porodiljne kolonije imaju 20–60 ženki. Mužjaci se okupljaju u manjim skupinama do 20 jedinki. Mlade kote od sredine lipnja do kraja srpnja. Jedna ženka može okotiti jedno ili dva mlada, a ostaje reproduktivna do devete godine. Blizanci su najčešće potomci dvaju različitih očeva. Mladi se osamostaljuju nakon četiri tjedna.

Mužjaci početkom kolovoza zauzimaju skloništa za parenje za koja se žestoko bore s drugim mužjacima. Sa ulaza u sklonište pjevaju i privlače tako 4 ili 5 ženki s kojima provode jedan ili dva dana.

Lete jako brzo, brzinama većim od 50 km/h, na visinama do 50 metara, ponekad i više. Plijen love brzim obrušavanjem. Uglavnom love iznad vode, livada ili oko ulične rasvjete. U jesen i zimi love i po danu. Plijen love oportunistički, tražeći kukce koji su u određenoj sezoni dostupni u najvećem broju, a uglavnom se radi o malim ili srednje velikim kukcima.

Migracije počinju u rujnu i kreću se u pravcu jugoistoka, a u ožujku  kreće povratak na sjeverozapad. Ove migracije se uglavnom odvijaju po danu pa ih se može vidjeti da lete uz lastavice ili čiope. Duljina puta rijetko je duža od 1000 km. Postoji mogućnost da su neke populacije u jugoistočnoj Europi i sedentarne.