Širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus)
Širokouhi mračnjak šišmiš je kratke i zaobljene njuške, ušiju spojenih unutrašnjim rubovima na vrhu glave i usmjerenih prema naprijed. Krzno mu je dugo i gusto, crnosmeđe s karakterističnim bjelkastim vrhovima dlaka. (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Širokouhi mračnjak Barbastella barbastellus

Širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus) je srednje veliki šišmiš kratke i zaobljene njuške. Ima gusto, dugo krzno crnosmeđe boje. Dlake na leđima imaju bjelkaste vrhove. Uši su mu usmjerene prema naprijed, a unutrašnji rubovi spajaju se na vrhu glave. U prosjeku živi 5 do 10 godina, ali poznate su jedinke i do 22 godine starosti.

Široko je rasprostranjen u Europi pa se tako javlja i u Hrvatskoj. Živi u šumama, na Sredozemlju i do 2000 m nadmorske visine. Uglavnom je sedentaran, tj. ne migrira nego samo mijenja ljetna i zimska skloništa, koja su unutar 40 km udaljenosti. Sklonište nalazi ispod kore ili u pukotinama stabala. Nekad mu posluže i šupljine u stijenama ili nalazi pukotine u zgradama. Zimi može biti i u špiljama te u tunelima, rudnicima i ruševinama. Dobro podnosi hladnoću pa će u podzemnim skloništima ostati blizu ulaza.

Ako je sklonište u zgradama, u njemu se može naći i do 100 jedinki, ali u šumskim skloništima ih nema više od desetak. Šumska skloništa često mijenja, a u zgradama može ostati unutar istog skloništa i tijekom cijelog ljeta. Krajem ljeta ulazi u špilje i formira rojeve u kojima se jedinke pare.

U prvoj godini dostiže spolnu zrelost, a pari se krajem ljeta, ali povremeno i u zimskim skloništima. Jedan mužjak može okupiti grupu i do 4 ženke s kojima se pari. Sljedeće godine sredinom lipnja kote se mladi koji sišu šest tjedana.

U lov kreće u rani sumrak i leti ili nisko iznad krošnji ili unutar krošnji obližnjih stabala. Plijen su mu gotovo isključivo mali noćni leptiri.

Lovi na području 4 – 5 km od skloništa, a svaka jedinka u jednoj noći može obići i do 10 različitih lovnih područja.

Za ovu vrstu nemamo dovoljno podataka o stanju populacije (IUCN kategorija Data Deficient – DD), ali na razini Europske unije smatra se osjetljivom vrstom čija se zaštita mora temeljiti na ograničavanju suzbijanja kukaca u šumama te očuvanju velikih i nefragmentiranih šumskih staništa.