Sjeverni noćnjak Eptesicus nilsonii

Sjeverni noćnjak (Eptesicus nilsonii) je šišmiš srednje veličine s dugim tamnosmeđim krznom na leđnoj strani te žutosmeđim s trbušne strane. Na leđima i vratu dlake mu imaju žutozlatne vrhove. Uši su mu široko zaobljene i tamnosmeđe, kao i sva koža. Može doživjeti 21 godinu.

Područje rasprostranjenosti obuhvaća središnju i istočnu Europu te Skandinaviju, a izolirane populacije zabilježene su na nekoliko mjesta na Balkanu, uključujući i područje Like i Velebita. Vezan je uz šumska staništa na planinama te se pojavljuje i iznad 2000 metara nadmorske visine. Uglavnom je sedentaran (ne migrira, nego samo mijenja ljetna i zimska skloništa), ali zabilježene su i migracije do 450 km. Zanimljivo je da je jedina vrsta šišmiša koja živi sjeverno od polarnice.

Većina ljetnih skloništa je u krovištima koja su pokrivena crijepom ili metalnim pločama, a nekad živi i u pukotinama u stablima. U sjevernijim područjima privlače ga i izvori topline poput dimnjaka ili oplata objekata koje zagrijava Sunce. Zimi se sklanja u podzemna, hladna skloništa poput špilja i rudnika, često na samom ulazu, gdje temperatura pada gotovo do nule. Lovna područja su obično blizu jezera i potoka, ali i iznad močvara, livada, uz rubove šume, ali i oko naselja.

U lovu lete uz rub vegetacije, ali i na otvorenim površinama te uz uličnu rasvjetu. Okružuju rojeve kukaca i onda ih love brzim poniranjem. Glavni plijen su im mali dvokrilci (dvoticalci) i kornjaši, pogotovo vrste koje se pojavljuju u rojevima. Budući da love i neke vrste noćnih leptira koje žive u travi, gdje je eholociranje teže, zabilježeno je da velik i svijetao plijen mogu identificirati i vidom.

Porodiljne kolonije su male s najviše 50 ženki. Ženka može okotiti jedno ili dva mlada, a na svijet dolaze od lipnja pa sve do kraja srpnja, ovisno o lokalnoj klimi. Sjeverni noćnjak jedina je vrsta šišmiša koja ima sposobnost i ljeti ući u torpor, ako su uvjeti nepovoljni, što ženke koriste za odgađanje porođaja i do mjesec dana. Mladi se nakon porođaja brzo razvijaju i samostalno lete već s navršena tri tjedna. Dok su mladi još vezani uz majku, lov je ograničen na manje od kilometra od skloništa, a poslije odrasle jedinke mogu prijeći i do 30 km u jednoj noći.