Rađanje mladih i briga o njima, jedna od faza u životu šišmiša svake godine, prikazana je na kružnom grafikonu kroz naglašene isječke za lipanj i srpanj, te ilustrirana crtežom šišmiša u letu kojemu se za prsa drži mladunče. Preostale faze (parenje, povlačenje u zimska skolništa, hibernacija, buđenje, te hranjenje) samo su naznačene u pozadini.

Rađanje i briga o mladima

Kod većine vrsta, ženke spermu, koju su skupile od mužjaka još na jesen u vrijeme parenja, čitavu zimu drže pohranjenu u jajnicima i tek na proljeće, s povećanjem prisutnosti hrane, dolazi do ovulacije i oplodnje. Uglavnom ženke kote samo jedno mlado, iako su kod nekih vrsta blizanci češći nego kod drugih. Tri mlada su jako rijetka pojava.

Ženke se okupljaju u grupe koje nazivamo porodiljne ili majčinske kolonije. U porodiljnim kolonijama obično nema mužjaka, koji žive sami ili formiraju svoje kolonije. Kad se mladi okote – uglavnom u lipnju, ali na jugu Europe može i ranije, ostaju u porodiljnim kolonijama s majkom sve dok ne nauče samostalno letjeti, što obično traje 4-6 tjedana. Gotovo cijelo to vrijeme, mladi provode držeći se za tijelo majke. Kad kreću u lov na kukce, ženke nekih vrsta mlade ostavljaju u kolonijama dok ih druge nose na sebi i u letu. Kad ostaju sami u skloništu, mladi šišmiši često vise u gustim grupama kako bi se međusobno grijali. Majke se ipak povremeno tijekom noći vraćaju u koloniju nahraniti ih pa je u svakom trenutku dio majki prisutan u koloniji dok drugi dio lovi.

Kad nauče letjeti, mladi u početku lete zajedno s majkom koja ih uči loviti kukce i drugi plijen te naći vodu. Zbog specifičnog načina na koji šišmiši piju vodu – grabeći je repnim dijelom letnice iz koje onda piju kao iz posude ili leteći nisko iznad površine da uzmu vodu direktno jezikom – i tu vještinu mladi šišmiši uče svladati uz majčinu pomoć. Kad steknu ove vještine, odvajaju se od majke i love samostalno. U ovo doba ljudi će najčešće primijetiti šišmiše koji im zalutaju u kuće i urede. Radi se, često, upravo o mladima šišmišima koji se još slabo snalaze u prostoru pa zalutaju u ljudske nastambe u potrazi za hranom.

Mužjaci cijelo ovo vrijeme provode odvojeno od ženki i mladih. Moguće je i da se nalaze na skroz drugom geografskom području jer ženke nerijetko migriraju nakon izlaska iz hibernacije do lokacija skloništa u kojima formiraju porodiljne kolonije, dok mužjaci ostaju bliže zimskom skloništu kroz cijelo proljeće i ljeto.