Korištenje energije vjetra za proizvodnju električne energije u velikom je porastu diljem svijeta, kao jedan od načina zamjene fosilnih goriva u energetici. Uz pozitivan utjecaj koji ovaj izvor energije nesumnjivo ima na usporavanje klimatskih promjena, već je desetljećima poznato da ima i negativan utjecaj na lokalne populacije životinja, pogotovo na ptice i šišmiše.
Prije izgradnje vjetroelektrana, u većini država uključujući Hrvatsku, provodi se procjena utjecaja zahvata na okoliš. Cilj takve procjene je utvrditi moguće utjecaje i prihvatljivost izgradnje vjetroelektrane na nekom području. Ako su kroz taj proces prepoznati mogući negativni utjecaji, u budući rad takvih sustava uključuju se potrebne mjere zaštite okoliša i prirode, naravno, uključujući mjere zaštite šišmiša. Prethodnim procjenama ne može se u potpunosti predvidjeti negativni utjecaj na šišmiše jer se neke vrste mogu pojaviti na prostoru vjetroelektrane tek nakon izgradnje, privučene novim elementima staništa pa čak i samim turbinama. To za posljedicu može imati njihovo stradavanje u direktnom sudaru ili zbog barotraume izazvane preletom u neposrednoj blizini lopatice vjetroagregata.
Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Exeteru tri je godine pratila aktivnost šišmiša na 23 vjetroelektrane u Ujedinjenom Kraljevstvu, istovremeno prateći aktivnost i na kontrolnim lokacijama koje odgovaraju lokacijama vjetroelektrana prema tipu staništa i nadmorskoj visini. Aktivnost se mjerila snimanjem glasanja šišmiša ultrazvučnim detektorima cijelo vrijeme tijekom istraživanja. Njihovi rezultati pokazali su da je aktivnost vrste patuljasti šišmiš (Pipistrellus pipistrellus) i do 39% veća na području vjetroelektrana nego na kontrolnim lokacijama. Također, u dvije trećine snimki koje su karakterizirane kao „velika aktivnost šišmiša“ radilo se o snimkama s vjetroelektrana. Praćena je i vrsta močvarni patuljasti šišmiš (Pipistrellus pygmaeus), ali ona nije pokazala takvu preferenciju prema vjetroturbinama.
Patuljasti šišmiš jedna je od najčešćih vrsta šišmiša u Europi i jedna od vrsta koje najčešće stradavaju na vjetroelektranama. Znanstvenici su zaključili da patuljastog šišmiša privlače vjetroturbine te da će vjerojatno naseliti neko područje nakon izgradnje vjetroelektrane, iako je studijom prije izgradnje moguće utvrđeno da nije prisutan na tom području te je stoga područje ocijenjeno kao pogodno za izgradnju vjetroelektrane. Nije sasvim jasna narav privlačnosti vjetroturbina, ali je vrlo vjerojatno riječ o prisutnosti veće količine kukaca oko stupova koji nose vjetroturbine, koji se tijekom dana ugriju pa privlače kukce tijekom hladnijeg noćnog razdoblja.
Zanimljivo je usporediti te rezultate s onima koje je Tragus prikupio sudjelujući u praćenju aktivnosti šišmiša na vjetroelektranama u Hrvatskoj. Iako nismo zabilježili veliku aktivnost patuljastog šišmiša, u više projekata pokazalo se da je najčešće prisutna vrsta na vjetroelektranama jedna druga vrsta roda Pipistrellus – bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii), čak i češća u odnosu na druge vrste nego što je slučaj s patuljastim šišmišem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Je li moguće da i bjelorubog šišmiša, baš poput patuljastog, privlače vjetroturbine? To u ovom trenutku ne možemo zaključiti jer nemamo podatke s usporedivih kontrolnih lokacija kao u engleskom primjeru, ali svakako se ne može isključiti ta mogućnost.
Nasreću, postoji relativno uspješan način smanjenja smrtnosti šišmiša kombiniranjem dvaju tehničkih rješenja tijekom rada vjetroagregata. Radi se o zakretanju lopatica za 90 ° pri malim brzinama vjetra koje ionako nisu povoljne za proizvodnju struje (eng. blade feathering), zbog čega su lopatice turbine paralelne sa smjerom vjetra i ne hvataju ga nego režu kroz njega. Na taj se način lopatice turbina ne okreću pri nižim brzinama vjetra i opasnost za šišmiše je bitno smanjena. Kad se to kombinira s povećanjem granične brzine vjetra na kojoj počinje okretanje turbine i proizvodnja električne energije (eng. cut-in speed), iskustvo u brojnim projektima pokazalo je da se smrtnost šišmiša može znatno smanjiti. Razlog učinkovitosti takvih mjera je u tome što većina vrsta šišmiša, a osobito male vrste poput onih roda Pipistrellus, ionako izbjegavaju let pri većim brzinama vjetra. Tako se zaustavljanjem rada vjetroagregata dok je vjetar slab može zaštititi veći dio populacije šišmiša, a praćenjem aktivnosti šišmiša oko pojedinih vjetroagregata i određivanjem brzine vjetra pri kojoj se aktivnost šišmiša smanjuje, znatno smanjiti gubitke u proizvodnji energije koji bi nastali da su vjetroagregati zaustavljeni tijekom cijele noći. Postoje i druge metode zaštite ptica i šišmiša, poput radarskog sustava koji detektira njihove prelete i prema potrebi regulira rad vjetroelektrana. Ta je tehnologija trenutno u fazi testiranja i razvoja pa se nadamo i budućoj uspješnoj primjeni.