Dva vjetroagregata, u pozadini nebo crveno od sunca na zalazu.
Uz pozitivan utjecaj koji korištenje energije vjetra za proizvodnju električne energije ima na usporavanje klimatskih promjena dolazi i negativan utjecaj na lokalne populacije životinja, uključujući i šišmiše.

Vjetroelektrane i šišmiši – opasna privlačnost

Korištenje energije vjetra za proizvodnju električne energije u velikom je porastu diljem svijeta, kao jedan od načina zamjene fosilnih goriva u energetici. Uz pozitivan utjecaj koji ovaj izvor energije nesumnjivo ima na usporavanje klimatskih promjena, već je desetljećima poznato da ima i negativan utjecaj na lokalne populacije životinja, naročito na ptice i šišmiše.

Prije izgradnje vjetroelektrana, u većini država uključujući i Hrvatsku, provodi se procjena utjecaja zahvata na okoliš. Cilj takve procjene je utvrditi moguće utjecaje i prihvatljivost izgradnje vjetroelektrane na nekom području. Ako su kroz taj proces prepoznati mogući negativni utjecaji, u budući rad takvih sustava uključuju se potrebne mjere zaštite okoliša i prirode, naravno uključujući i mjere zaštite šišmiša. Prethodnim procjenama ne može se u potpunosti predvidjeti negativni utjecaj na šišmiše jer se neke vrste mogu pojaviti na prostoru vjetroelektrane tek nakon izgradnje, privučene novim elementima staništa pa čak i samim turbinama. To za posljedicu može imati njihovo stradavanje u direktnom sudaru ili uslijed barotraume izazvane preletom u neposrednoj blizini lopatice vjetroagregata.

Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Exeteru tri je godine pratila aktivnost šišmiša na 23 vjetroelektrane u Ujedinjenom Kraljevstvu, istovremeno prateći aktivnost i na kontrolnim lokacijama koje odgovaraju lokacijama vjetroelektrana prema tipu staništa i nadmorskoj visini. Aktivnost se mjerila snimanjem glasanja šišmiša ulrazvučnim detektorima tijekom cijelog trajanja istraživanja. Njihovi rezultati pokazali su da je aktivnost vrste patuljasti šišmiš (Pipistrellus pipistrellus) i do 39% veća na području vjetroelektrana nego na kontrolnim lokacijama. Također, u dvije trećine snimki koje su okarakterizirane kao „velika aktivnost šišmiša“, radilo se o snimkama s vjetroelektrana. Praćena je i vrsta močvarni patuljasti šišmiš (Pipistrellus pygmaeus), ali ona nije pokazala takvu preferenciju prema vjetroturbinama.

Patuljasti šišmiš jedna je od najčešćih vrsta šišmiša u Europi i jedna od vrsta koje najčešće stradavaju na vjetroelektranama. Znanstvenici su zaključili da patuljastog šišmiša privlače vjetroturbine te da će vjerojatno naseliti neko područje nakon izgradnje vjetroelektrane, iako je studijom prije izgradnje moguće utvrđeno da nije prisutan na tom području te je stoga područje ocijenjeno kao pogodno za izgradnju vjetroelektrane. Nije sasvim jasna narav privlačnosti vjetroturbina, ali se vrlo vjerojatno radi o prisutnosti veće količine kukaca oko stupova koji nose vjetroturbine te se preko dana ugriju, a privlače kukce tijekom hladnijeg noćnog razdoblja.

Zanimljivo je usporediti te rezultate s onima koje je Tragus prikupio sudjelujući u praćenju aktivnosti šišmiša na vjetroelektranama u Hrvatskoj. Iako nismo zabilježili veliku aktivnost patuljastog šišmiša, u više projekata se pokazalo da je najčešće prisutna vrsta na vjetroelektranama jedna druga vrsta roda Pipistrellus – bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii), čak i češća u odnosu na druge vrste nego je slučaj s patuljastim šišmišem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Je li moguće da i bjelorubog šišmiša, baš poput patuljastog, privlače vjetroturbine? Ne možemo u ovom trenutku zaključiti jer nemamo podatke s usporedivih, kontrolnih lokacija kao u engleskom primjeru, ali svakako se ne može ni isključiti ta mogućnost.

Nasreću, postoji relativno uspješan način smanjenja smrtnosti šišmiša kombiniranjem dva tehnička rješenja tijekom rada vjetroagregata. Radi se o zakretanju lopatica za 90° pri malim brzinama vjetra koje ionako nisu povoljne za proizvodnju struje (eng. balde feathering), uslijed čega su lopatice turbine paralelne sa smjerom vjetra i ne hvataju ga nego režu kroz njega. Na taj se način lopatice turbina ne okreću pri nižim brzinama vjetra i opasnost za šišmiše je bitno smanjena. Kad se to kombinira s povećanjem granične brzine vjetra na kojoj počinje okretanje turbine i proizvodnja električne energije (eng. cut-in speed), iskustvo u brojnim projektima je pokazalo da se smrtnost šišmiša može značajno smanjiti. Razlog učinkovitosti takvih mjera je u tome što većina vrsta šišmiša, a naročito male vrste poput onih roda Pipistrellus, ionako izbjegavaju let pri većim brzinama vjetra. Tako se zaustavljanjem rada vjetroagregata dok je vjetar slab može zaštiti veći dio populacije šišmiša, a praćenjem aktivnosti šišmiša oko pojedinih vjetroagregata i određivanjem brzine vjetra pri kojoj se aktivnost šišmiša smanjuje, značajno smanjiti gubitke u proizvodnji energije koji bi nastali da su vjetroagregati zaustavljeni kroz čitavo razdoblje noći. Postoje i druge metode zaštite ptica i šišmiša, poput radarskog sustava koji detektira njihove prelete i prema potrebi regulira rad vjetroelektrana. Ta je tehnologija trenutno u fazi testiranja i razvoja pa se nadamo i budućoj uspješnoj primjeni.