Bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii) je mali šišmiš kojem boja krzna varira; na leđima može biti bež ili oker, a s trbušne strane je nešto svjetlije, blijedožuto. Vrlo je sličan drugim vrsta iz roda Pipistrellus, a precizno određivanje vrste najlakše je prema bijelom rubu letnice po kojem je i dobio ime.
Brojan je u Sredozemlju, a u Europi je prisutan od Pirenejskog poluotoka na zapadu do Kavkaza na istoku. Kod nas dolazi u primorskim područjima, ali i na kontinentu. Vezan je uz ljudska naselja i gradove, gdje nalazi skloništa i povoljna mjesta za lov. Skloništa su često u pukotinama na zgradama, u kutijama roleta, krovištima, ali su poznata i ona u klisurama te gnijezdima lastavica i bregunica.
Porodiljne kolonije uglavnom se sastoje od dvadesetak jedinki. Mlade jedinke su spolno zrele već u prvoj godini života, a parenje počinje u kolovozu. Pare se u velikim grupama ili pojedinačno ako ženke privuče šepirenje pojedinog mužjaka u letu. Mladi se kote u svibnju i početkom lipnja.
U letu je agilan i brz pa lako manevrira u zatvorenim i ograničenim prostorima. Često kruži oko uličnih svjetiljki, a uglavnom leti na visini do 10 metara. U ranu večer, kad se pojavljuju veliki rojevi kukaca, može loviti i na visinama od nekoliko stotina metara. Plijen velikim dijelom čine leteći mravi i neki dvokrilci poput komaraca.
Bjelorubi šišmiš nije migratorna vrsta i populacije se trajno zadržavaju na području gdje su se naselile.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: