Dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii) srednje je velik šišmiš s kratkom njuškom i kratkim, trokutastim ušima. Uši su razdvojene i ne naginju prema naprijed. Ima sivosmeđe ili tamnosivo krzno, malo svjetlije s trbušne strane. Može doživjeti i do 16 godina.
Područje rasprostranjenja je u južnoj Europi te na cijelom Balkanskom poluotoku sve do Slovačke, Rumunjske i Ukrajine, uključujući cijelu Hrvatsku. Iako mu odgovara široki raspon mediteranskih staništa, pokazuje preferenciju prema područjima bogatim listopadnom šumom. Skloništa su najčešće u špiljama, rudnicima, podrumima i drugim podzemnim prostorima, često u većim dvoranama, ali prezimljava i u malim hodnicima.
Samo se spolno zrele ženke okupljaju u porodiljne kolonije, a ženke koje nisu spolno zrele i mužjaci tvore odvojene kolonije unutar iste ili obližnjih špilja. Porodiljne kolonije mogu biti jako velike, a najveće zabilježene u Portugalu i Bugarskoj imale su oko 20 000, pa čak i do 60 000 jedinki. I u zimskom razdoblju često se grupiraju u velike hibernacijske kolonije od nekoliko desetaka tisuća jedinki. Pare se u jesen – jajašce se odmah oplodi, ali ne dolazi do implantacije sve do buđenja iz hibernacije. Mladi se kote od sredine lipnja pa do sredine srpnja.
Plijen najvećim dijelom čine mali noćni leptiri, a povremeno i zlatooke i dvokrilci. Lovi u krošnjama drveća ili oko uličnih svjetiljki te iznad vode. Iako ima uska krila, široka repna membrana omogućuje mu dosta agilan let.
Sezonski migrira između zimskog i ljetnog skloništa, a udaljenosti koje prelazi su između 40 i 100 km, međutim zabilježeno je da katkad prijeđu i 800 km.
Dugokrili pršnjak kod nas je ugrožena vrsta, a za njegovu zaštitu najvažnije je očuvanje špilja u kojima boravi te šuma uz koje je vezan zbog traženja hrane.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: