Močvarni šišmiš (Myotis dasycneme) je srednje velik šišmiš gustog krzna koje je na leđima sivosmeđe, a na prsima bijelo ili svijetlosivo. Ima dosta velike noge pokrivene dugim čekinjama. Najstarije poznate jedinke imale su 20 godina.
Pojavljuje se u sjevernoj i istočnoj Europi, u nizinskim područjima uz velike, spore rijeke i močvare, ali i kanale i jezera te ribnjake. Kod nas je zabilježen samo na jednom lokalitetu na Papuku.
Ljeti se skloništa močvarnog šišmiša tipično mogu naći u krovištima crkava i crkvenih tornjeva te u šupljim zidovima. Porodiljne kolonije ponekad su i u šupljim deblima. Zimi boravi u špiljama, rudnicima i podrumima.
Porodiljne kolonije variraju veličinom između 20 i 300 jedinki, mahom ženki i mladunaca. Mlade počinju kotiti sredinom lipnja. Mužjaci se okupljaju u posebnim kolonijama, do 40 jedinki.
Mužjaci mjesta za parenje nalaze u zgradama i šupljim deblima, kamo onda dolaze ženke. Parenje počinje u drugoj polovici kolovoza.
Glavni plijen su mu vodeni kukci poput mušica, komaraca i tulara (skupina malih do srednje velikih vodenih kukaca) koje grabe nogama i repnom letnicom izravno s površine vode. Uz rubove šuma i na livadama love i noćne leptire i kornjaše.
Sezonske migracije mogu biti duge do 300 km, ali mogu i izostati na područjima gdje su povoljna zimska skloništa dovoljno blizu ljetnih staništa.
U Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske močvarni šišmiš nalazi se u kategoriji nedovoljno poznatih, vjerojatno ugroženih vrsta (DD – data deficient). U Europi i svijetu je prema IUCN‑ovu crvenom popisu gotovo ugrožena vrsta (NT – near threatened). Zbog male gustoće populacija te relativne međusobne izoliranosti različitih populacija osobito je ugrožen, a najveću prijetnju predstavlja mu upotreba pesticida na područjima gdje se hrani.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: