Riječni šišmiš (Myotis daubentonii) je mali šišmiš s relativno kratkim ušima. Gusta sjajna dlaka na leđima je smeđa ili smećkasta, a s trbušne strane prelazi u svijetlo sivu ili bijelu. Noge su velike i prekrivene čekinjama. Prosječno živi 4-5 godina, ali može doživjeti i 30 godina starosti.
Široko je rasprostranjen diljem Europe, ali u Sredozemnom području ipak je pojavnost ograničena na brdovita i planinska područja. Nije zahtjevan što se tiče staništa i bitno je samo da je uz šumu i vodu.
Porodiljne kolonije se mogu naći u šupljinama na stablima ili u pukotinama na mostovima, a ponekad i u zgradama. U stablima su to pukotine u deblu, truli dijelovi ili duplje djetlića. Preferira ona stabla koja su uz rub šume ili uz šumske puteve i protupožarne usjeke.
20 do 50 ženki tvori porodiljnu koloniju, a skloništa u stablima mijenjaju svakih 2 do 5 dana. U drugoj polovici lipnja rađaju se mladi, a nakon četiri tjedna već su sposobni samostalno loviti. Oba spola spolnu zrelost mogu dostići već u prvoj godini. Krajem ljeta u velikim grupama se okuplja u špiljama i drugim podzemnim skloništima. Tamo počinje i sezona parenja, a nastavlja se tijekom cijele zime.
Lovi leteći iznad vode te plijen grabi nogama ili repnom membranom. Detekcija plijena na površini vode najlakša je kad je voda mirna i kad nema plutajućeg lišća pa takve vodene površine preferira. Neke jedinke mogu loviti i u šumi ili na vlažnim livadama. Svi vodeni kukci su poželjan plijen, a nerijetko uzima i mrtvu ribu kad se nađe na površini.
Migrira na udaljenosti kraće od 150 km, a duljine migracija nešto su kraće kod planinskih populacija nego onih u nizinama. Mužjaci u lov idu na udaljenosti kraće od 4 km od skloništa dok će ženke prevaliti i do 10 km u potrazi za plijenom.