Riječni šišmiš (Myotis daubentonii) je mali šišmiš s relativno kratkim ušima. Gusta sjajna dlaka na leđima je smeđa ili smećkasta, a s trbušne strane prelazi u svijetlosivu ili bijelu. Noge su velike i prekrivene čekinjama. Prosječno živi od 4 do 5 godina, ali može doživjeti i 30.
Široko je rasprostranjen diljem Europe, ali u sredozemnom području pojavnost je uglavnom ograničena na brdovita i planinska područja. Nije zahtjevan što se tiče staništa i bitno je samo da bude uz šumu i vodu.
Porodiljne kolonije mogu se naći u šupljinama na stablima ili u pukotinama na mostovima, a ponekad i u zgradama. U stablima su to pukotine u deblu, truli dijelovi ili duplje djetlića. Preferira ona stabla koja su uz rub šume ili uz šumske puteve i protupožarne prosjeke.
Porodiljnu koloniju tvori 20 do 50 ženki, a skloništa u stablima mijenjaju svakih 2 do 5 dana. U drugoj polovici lipnja kote se mladi, a nakon četiri tjedna već su sposobni samostalno loviti. Oba spola spolnu zrelost mogu postići već u prvoj godini. Krajem ljeta se, u velikim grupama, okuplja u špiljama i drugim podzemnim skloništima. Ondje počinje i sezona parenja, a nastavlja se tijekom cijele zime.
Lovi leteći iznad vode te plijen grabi nogama ili repnom letnicom. Na površini vode najlakše detektira plijen kad je voda mirna i kad nema plutajućeg lišća pa takve vodene površine preferira. Neke jedinke mogu loviti i u šumi ili na vlažnim livadama. Svi vodeni kukci su poželjan plijen, a nerijetko uzima i mrtvu ribu kad je nađe na površini.
Migrira na udaljenosti kraće od 150 km, a duljine migracija nešto su kraće kod planinskih populacija nego onih u nizinama. Mužjaci u lov idu na udaljenosti kraće od 4 km od skloništa, dok će ženke prevaliti i do 10 km u potrazi za plijenom.