Patuljasti šišmiš (Pipistrellus pipistrellus)
Patuljasti šišmiš (Pipistrellus pipistrellus) je mali šišmiš trokutastih ušiju. Smeđeg je krzna, svjetlijeg (žuto-smeđeg, ponekad i sivo-smeđeg) na trbušnoj strani te crno-smeđe boje kože, uključujući i područje oko očiju i unutrašnjost uha. (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Patuljasti šišmiš Pipistrellus pipistrellus

Patuljasti šišmiš (Pipistrellus pipistrellus) je mali smeđi šišmiš trokutastih ušiju. Na trbušnoj strani krzno je svjetlije žuto-smeđe, ponekad i sivo-smeđe. Gola koža je crno-smeđe boje, uključujući i područje oko očiju i unutrašnjost uha. Očekivani životni vijek je tek nešto više od dvije godine, ali poznate su jedinke starije i od 16 godina.

Maleni šišmiš drži se za vrh palca ljudske ruke. Ukupna dužina šišmiševog tijela ne prelazi trećinu dužine palca.
Patuljasti šišmiš svojom veličinom opravdava svoj naziv (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Rasprostranjen je u cijeloj Europi južno od 56. paralele. Prilagođen je na razna staništa pa se može naći kako u velikim gradovima, tako i u šumama ili uz vodu. Skloništa nalazi u raznim pukotinama na zgradama i stijenama, u krovištima ili ispod kore stabala. Zimi se u skloništima u zgradama okuplja u velikom broju, a česta je pojava da ulazi u mjesta koja su nepogodna za skloništa, poput dimnjaka, gdje onda velik broj jedinki pogiba.

Porodiljne kolonije okupljaju 50 do 100 ženki, a sklonište mijenjaju barem jednom u dva tjedna. Jedno do dva mlada kote u srpnju, a mladi su samostalni nakon četiri tjedna te se tad i kolonije brzo razilaze. Većina jedinki je spolno zrela već prve jeseni, a mužjaci onda u svoja skloništa privlače grupe do 10 ženki kako bi se parili.

U vrlo agilnom letu lovi prateći linearne strukture poput šumskih puteva, protupožarnih usjeka, ili prometnica i ponire naglo kad primijeti plijen. Nije izbirljiv što se tiče plijena, ali najveći dio ipak čine dvokrilci.

Nema velikih sezonskih migracija i najveće udaljenosti između ljetnog i zimskog skloništa su rijetko veće od 20 km. Ni u lovu ne ide daleko te se prosječno od skloništa rijetko udaljava više od 1,5 km u potrazi za plijenom.