Velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum), najvećeg šišmiša među europskim potkovnjacima, skupinom šišmiša s karakterističnim potkovastim oblikom nosa, odlikuje smeđe ili sivosmeđe krzno na leđima i nešto svjetlije žućkastobijelo na prsima. Mlade jedinke imaju sivo krzno, a smeđe obojenje dobivaju nakon otprilike dvije navršene godine života. Veliki potkovnjaci mogu doživjeti i 30 godina starosti, a jedinke starije od 15 godina čine velik dio populacije.
Ova vrsta rasprostranjena je u cijelom Sredozemlju, ali i velikom dijelu zapadne i središnje Europe. Može se naći na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, ako postoje povoljni klimatski i stanišni uvjeti. Preferira toplija niža područja na kontinentu, a na Sredozemlju se može naći sve do 1500 metara nadmorske visine. Stanište može uključivati listopadne šume, pašnjake, uređene drvorede i živice te voćnjake i livade.
Skloništa nalazi u špiljama ili rudnicima, a u sjevernijim krajevima često ulazi u krovišta i slična toplija mjesta.
Porodiljne kolonije mogu imati do tisuću jedinki, ali u sjevernim područjima rijetko preko 200. Preko zime okupljaju se u grupe do 500 jedinki s drugim, manjim vrstama šišmiša.
Ženke kote jedno mlado krajem lipnja ili u srpnju. Spolna zrelost ženki varira ovisno o klimatskim uvjetima, a u toplijim krajevima obično nastupa s oko 2 godine starosti. U hladnijim krajevima, poput Velike Britanije, spolnu zrelost ženke dostižu tek s 3 ili 4 godine. Parenje počinje krajem ljeta, a odvija se u skloništima gdje se skupljaju mužjaci, koje ženke onda posjećuju. Nije neobično da jedna ženka godinama posjećuje istog mužjaka.
Veliki potkovnjak leti sporo i često se spušta nisko iznad tla ili blizu vegetacije. Ovisno o dostupnosti plijena, može loviti i s grane, gdje visi promatrajući okolinu i napada kad primijeti plijen. Obično lovi uz pomoć krila koje koristi kao mrežu za hvatanje kukaca.
Prehrana se sastoji od kornjaša te noćnih leptira. Tijekom godine povremeno lovi i dvokrilce, opnokrilce, tulare (skupina malih do srednje velikih vodenih kukaca) i pauke.
Sedentaran je tj. ne migrira sezonski, a povremene migracije su rijetko duže od 100 km. Ni u lovu se obično ne udaljava više od 10 km od skloništa. Kad migrira, redovito prati linijske strukture poput dolina, ruba šume ili šumskih puteva, a rijetko prelijeće otvorene prostore.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: