Vlotwateringbrug, most koji zbog svojih odlika koje ga čine prihvatljivim staništem šišmiša zovu još i Most šišmiša, krivudajući premošćuje rijeku Vlotwatering u Nizozemskoj. (fotografija © Raymond Rutting)

Most šišmiša u Nizozemskoj

Gradić Monster u Nizozemskoj odnedavno krasi most projektiran za pješake, bicikliste i šišmiše. To je Vlotwateringbrug, popularno zvan Most šišmiša. Građevina čini ulaz u Poelzone, izduženi prostor uz rijeku Vlotwatering, koji se planira istovremeno pretvoriti u javno-rekreacijsku zonu i stvoriti nova staništa za lokalni biljni i životinjski svijet. Most krivudajući premošćuje vodotok, važan prirodni koridor za lokalnu populaciju šišmiša, i uključuje različite prostore za boravak tih sisavaca tijekom cijele godine. Upravo je činjenica da su razne vrste šišmiša već prije vodotok koristile kao svoju rutu potaknula njegove arhitekte, iz amsterdamskog biroa Next Architects, da prilikom projektiranja osmisle i elemente koji će raznim lokalnim vrstama šišmiša pružiti prihvatljiva staništa. Zato su se konzultirali s Hermanom Limpenom, jednim od vodećih stručnjaka za ponašanje šišmiša iz Nizozemskog udruženja za sisavce. Kao sretna okolnost se pokazalo to da su neke od karakteristika mosta, poput mase betona te debljine ograda i pješačko-biciklističke površine mosta, uz male adaptacije pružale i jedinstvenu priliku za smještaj šišmiša.

Od prije je bilo poznato da se, zbog njihovih termičkih svojstava, u obližnje bunkere zaostale iz Drugog svjetskog rata zimi sklanjaju lokalni šišmiši. Zbog iznimno debelih monolitnih betonskih zidova temperatura unutar bunkera ne varira mnogo, pa tako niti tijekom zime ne pada puno, što bunkere čini pogodnim za hibernaciju šišmiša. Na temelju tog iskustva autori mosta odlučili su sličnu konstrukciju ponoviti u svom projektu, unutar jednog od elemenata kojima je most utemeljen u obalu, te su u njemu predvidjeli komoru za zimski boravak šišmiša. Debelim betonskim zidovima kojima su okružili komoru pokušali su stvoriti ugodno toplo okružje stabilne temperature, a veliku su komoru pregradama podijelili u nekoliko manjih prostorija. Osim šišmišima, ova komora nije lako dostupna, no ipak je kroz jedan otvor istraživačima omogućen pristup radi monitoringa.

Temperatura u komori predviđenoj za zimski boravak šišmiša regulirana je zahvaljujući debelim monolitnim betonskim zidovima unutar kojih je smještena.
Temperatura u komori predviđenoj za zimski boravak šišmiša regulirana je zahvaljujući debelim monolitnim betonskim zidovima unutar kojih je smještena.

To skriveno zimsko sklonište samo je jedna od odlika mosta osmišljenih da podržavaju život šišmiša u njegovim različitim fazama tijekom godine. Ostali elementi trebali bi šišmišima biti privlačni u toplijem dijelu godine. Na donjoj strani mosta izvedeni su procjepi zamišljeni da šišmišima pružaju sigurnost od grabežljivaca. Da bi se šišmišima olakšalo držanje u njima, površine su im hrapave. Slični procjepi su ponovljeni i u drvenoj ogradi koja obrubljuje jednu stranu mosta. Nju tvore široke uspravne daske s međuprostorima toliko velikim da se šišmiši mogu u njih lako zavući i komotno u njima boraviti, a istovremeno dovoljno uskim da ne dopuštaju pristup grabežljivcima. I ciglena ograda, na suprotnom boku mosta, formirana je tako da šišmišima pruža prostore za boravak tijekom ljetnih mjeseci. Sam materijal izabran je zbog termičkih svojstava cigle, koja održava klimu unutar tih prostora ugodno hladnom.

Provjera procjepa duž cijele donje strane mosta. (fotografija © Raymond Rutting)
Procjepi na donjoj strani mosta i šupljina unutar ciglene ograde samo su neki od prostora unutar kojih se šišmiši mogu skloniti tijekom toplijeg dijela godine.
Procjepi na donjoj strani mosta i šupljina unutar ciglene ograde samo su neki od prostora unutar kojih se šišmiši mogu skloniti tijekom toplijeg dijela godine.

Ovakav primjer prostora za boravak šišmiša u mostovima nije nov. Jedan od poznatih primjera takvog ekosuživota je most Congress Avenue u Austinu u Texasu, dom za otprilike milijun i pol meksičkih šišmiša slobodnorepaca (Tadarida brasiliensis). Ta praksa upućuje na rast svijesti o korisnosti šišmiša u hranidbenom lancu. Oni, naime, pojedu ogromne količine insekata, od kojih su neki štetni za usjeve, životinje pa i ljude. Svjesna gradnja novih prostora pogodnih za boravak šišmiša također je pokušaj kompenzacije za smanjenje broja prirodnih staništa, kao i onih koja su izgradili ljudi, poput starih krovova.

Kako će most prihvatiti šišmiši, tek treba vidjeti. Nada je njegovih arhitekata da će se oko mosta formirati velika kolonija različitih vrsta šišmiša. Od stručnjaka za šišmiše most je već dobio podršku. Prema riječima Marcela Schillemansa, stručnjaka iz Nizozemskog udruženja za sisavce, Vlotwateringbrug je ogledni primjer funkcionalnog objekta koji istovremeno služi i prirodi.

Za pisanje ovog članka koristili smo se podacima iz dolje navedenih izvora, no to naravno nisu jedina mjesta na internetu na ovu temu: