Sporazum o zaštiti europskih populacija šišmiša (Eurobats) sastavljen je 1991. pod okriljem Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja, a na snagu je stupio početkom 1994., nakon što ga je ratificiralo prvih pet država potpisnica. Cilj je Sporazuma pružiti okvir za zaštitu sve 53 vrste europskih šišmiša kroz propise, obrazovanje, mjere zaštite i suradnju svih država stranaka, ali i ostalih zemalja na čijem su teritoriju te vrste rasprostranjene.
Obilježavajući 25. obljetnicu sporazuma Eurobats predstavljena je publikacija „Nazivi za vrste europskih šišmiša“ (engl. “Common Names of European Bats”). U njoj su prvi put na jednom mjestu nazivi za europske vrste šišmiša na nacionalnim, pa čak i nekoliko regionalnih jezika koji se govore na teritoriju država na kojem nalazimo te vrste, te su tim nazivima pridruženi znanstveni nazivi tih šišmiša. Ovog velikog posla prihvatio se Peter H. C. Lina nekoliko godina prije. Na projektu je sudjelovao i velik broj suradnika, a jedan od problema koje su trebali riješiti bilo je nepostojanje mnogih naziva vrsta u velikom broju jezika. Razlozi tog nepostojanja nalaze se naprimjer u činjenici da se određene vrste ne javljaju na području gdje se govori određeni jezik ili je vrsta tek nedavno identificirana genetskom analizom pa se njen naziv nije stigao formirati i udomaćiti u svakodnevnom jeziku. Takve nepostojeće nazive trebalo je definirati, što su nacionalni stručnjaci i učinili pazeći da pritom zadovolje najviše lingvističke i znanstvene standarde.
Uz pomoć ove publikacije lako je pronaći naziv neke vrste šišmiša na jednom jeziku ako znate njen naziv na drugom jeziku ili njen znanstveni naziv, i obrnuto, što može biti od koristi znanstvenicima i istraživačima šišmiša. Također može poslužiti u približavanju šišmiša nestručnjacima, kojima znanstveni naziv malo znači, dok im svakodnevni, ako ništa drugo, zvuči poznato, a budući da takvi nazivi često opisuju neke fizičke karakteristike pojedinih vrsta, mogu im i barem malo dočarati njihov izgled.
U uvodu publikacije ukratko se piše i o podrijetlu riječi „šišmiš“ u raznim europskim jezicima, pa ondje otkrivamo koliko je izbor te riječi vezan uz percepciju ljudi o općim fizičkim karakteristikama šišmiša ili o njihovu ponašanju. Tako u nekim jezicima riječ za šišmiša vuče korijen od glagola za šuškanje, lepršanje i lepetanje, otkrivajući vezu s primijećenim karakteristikama šišmiševa leta. Drugi nam jezici kroz svoju imenicu „šišmiš“ pokazuju neobične veze koje su njihovi govornici vidjeli između šišmiša i miševa, odnosno štakora. Nailazimo tako, u slobodnom prijevodu, na „pticu polumiša“ i „krilatog štakora“. Veza s drugim životinjama ima još, uz dodatno spominjanje noći, pa u nekim jezicima imamo „noćne ptice“, „noćne lastavice“, „noćne leptire“, „noćne miševe“ ili općenito „noćne životinje“ i „noćne letače“. U nekim je pak jezicima naglasak na riječima „koža“ i „krilo“, odnoseći se na letnice šišmiša. U nekima je očita nekadašnja zabluda da su šišmiši slijepi. Opisni znaju biti i znanstveni nazivi, pa im u korijenu nalazimo značenja poput „oni koji lete“, „koji se rađaju u zraku“, „koji imaju uska krila“, „koji imaju mišje uši“, „miševi s velikim ušima“, „s ornamentalnim ukrasom na nosu“, „dlakavih nogu“, „vunenih ili dlakavih krila“ itd.
Što nam još o našoj percepciji šišmiša otkrivaju „imena“ koja smo im nadjenuli te koje karakteristike mi ističemo u hrvatskim nazivima, proučite sami.