Šišmiši se intenzivno hrane, skupljajući zalihe masti koje će im pomoći da, sklonjeni na sigurno, prežive zimski period u hibernaciji. Različite vrste sklonit će se na različitim mjestima. Najčešće su to špilje i drugi podzemni objekti poput rudnika i tunela, ali neke vrste svoja zimovališta ipak traže u šupljinama stabala, pukotinama stijena ili otvorima na ljudskim nastambama. Glavni čimbenici pri odabiru skloništa za hibernaciju su temperatura i kvaliteta okolnog staništa (dostupnost hrane), a naročito je bitno da se radi o lokaciji gdje temperatura neće pasti ispod točke smrzavanja.
Povezani tekst: