Nakon razornog cunamija u Indijskom oceanu 2004. godine istraživanje ove prirodne pojave postalo je prioritet brojnim znanstvenicima u pogođenoj regiji, ali i u svijetu. Zapisi uređaja seizmografa daju uvid samo u izvor i jačinu potresa koji je uzrokovao cunami pa se za proučavanje prijašnjih cunamija u Indijskom oceanu trebalo okrenuti proučavanju naslaga pijeska kojeg vodeni val izbaci na kopno. I dok su neke nizine i obalne močvare gdje se pijesak zadržavao bile dobar početak, najbolji materijal za istraživanje znanstvenicima su pružili šišmiši.
Dr. Benjamin Horton i kolege s Tehničkog sveučilišta Nanyang uz novoizgrađenu cestu u Indoneziji otkrili su špilju koja je dovoljno blizu obali da se pješčani nanosi koje donese cunami zadrže unutra, a ulaz joj je okrenut od obale te ih isti val ne može ponovo isprati. I dok bi ovo otkriće tisuća godina naslaga u špilji samo po sebi već bilo senzacionalno, „stanari“ špilje pobrinuli su se da bude još značajnije. Tim dr. Hortona je naime otkrio da su svih tih milenija dok su cunamiji dolazili i odlazili šišmiši nesmetano živjeli u špilji, a njihov guano nakupljao se na svaki novi nanos morskog pijeska. Iskopavši naslage pijeska i guana do dubine od 2 metra, znanstvenici su uočili jasno istaknute naslage morskog sedimenta i guana naizmjence, što im je omogućilo da točno odrede koliko se cunamija dogodilo u Indijskom oceanu u zadnjih 7400 godina, do kada sežu najstarije naslage.
Iskapanja su otkrila 11 cunamija u tom razdoblju, u jako neregularnim razmacima. Znanstvenici su svjesni da će biti potrebna još brojna druga istraživanja da se dođe do spoznaja koje bi pomogle u predviđanju i ublažavanju budućih katastrofa. U međuvremenu, u potrazi su za drugim špiljama u okolici s nadom da će im šišmiši ponovo biti od pomoći.
Izvor: This Cave Holds a Spectacular Record of 5,000 Years of Tsunamis