Blazijev potkovnjak (Rhinolophus blasii) spada među srednje velike šišmiše, a odlikuje ga dugo paperjasto krzno žutosmeđe boje. Za vrstu je karaktristično da dlake imaju bijelu bazu, što se vidi na mjestima gdje se krzno razdvaja. Mlade jedinke imaju sivu boju krzna.
Područje rasprostranjenosti u Europi uglavnom je ograničeno na Balkanski poluotok, a u Hrvatskoj se pojavljuje u obalnom području. Preferira staništa gdje se izmjenjuju otvoreni prostor i nisko raslinje, uglavnom na nižim nadmorskim visinama.
Skloništa gotovo isključivo traži u krškim špiljama, a koristi različite špilje u ljetnom i zimskom periodu.
Porodiljne kolonije mogu imati od 30 do 500 jedinki, a u njima se često nalaze i mužjaci i nezrele ženke. Vise u gustim grupama, najčešće s drugim vrstama šišmiša. Mlade kote krajem lipnja, a jedna ženka može okotiti jedno mlado. Pretpostavlja se da ženke spolnu zrelost stječu najranije u drugoj godini života. Parenje se odvija u jesen, a mužjaci u špiljama zavode ženke viseći pred njima i mašući krilima.
Blazijev potkovnjak je vrlo agilan i plijen hvata leteći nisko iznad grmlja i blizu vegetacije. Prehrana mu se sastoji gotovo isključivo od noćnih leptira.
Ova vrsta je sedentarna tj. ne migrira, već samo mijenja ljetno i zimsko sklonište, iako tada može prevaliti put i do 100 km.
U Hrvatskoj, Blazijev potkovnjak je prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske osjetljiva vrsta (IUCN kategorija VU – vulnerable), a za njegovu zaštitu najvažnije je očuvati špilje koje nastanjuje te poluotvorena krška staništa koja koristi za hranjenje.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: