Kasni noćnjak (Eptesicus serotinus)
Za kasnog noćnjaka (Eptesicus serotinus) karakteristična je široka njuška, srednje dugačke uši zaobljene na vrhu te krzno koje bojom varira od tamnosmeđe do svijetlosmeđe, no zabilježene su i crnosmeđe, sivosmeđe te crvenosmeđe nijanse. (fotografija © Stipe Renje, Tragus)

Kasni noćnjak Eptesicus serotinus

Kasni noćnjak (Eptesicus serotinus) je relativno veliki šišmiš sa širokom njuškom. Krzno mu je dugo i varira bojom od tamnosmeđe do svjetlije smeđe, uz pojavu crnosmeđih, sivosmeđih i crvenosmeđih varijanti. S trbušne mu je strane krzno malo svjetlije. Uši su mu srednje dužine i zaobljene na vrhu. Krila su mu relativno zaobljena. Zabilježene su jedinke stare i do 24 godine.

Gotovo 95% svih šišmiša pozitivnih na bjesnoću pripada ovoj vrsti, no rizik prijenosa virusa na ljude je minimalan jer je za to potreban ugriz ili kontakt s oštećenom kožom pa su najviše izloženi znanstvenici koji se bave šišmišima, a oni se u svojem radu koriste zaštitnim rukavicama i redovito se cijepe protiv bjesnoće.

Kasni noćnjak rasprostranjen je diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, a najbrojniji je na Sredozemlju. Ne migrira pa je udaljenost između njegovih ljetnih i zimskih skloništa mala. Nije vezan uz šumska staništa i u šumama se uglavnom koristi samo protupožarnim prosjekama i šumskim stazama. Najviše mu odgovaraju pašnjaci, livade, parkovi sa samostalnim stablima te rubovi vodenih površina. Rijetko je prisutan iznad 800 metara nadmorske visine.

Porodiljne kolonije gotovo su isključivo u zgradama, uglavnom u krovnim prostorima napuštenih objekata. Mogu biti i pod vanjskim krovnim gredama ili u velikim ventilacijskim otvorima. Odgovaraju im i ulazni prostori u većim špiljama. Porodiljne kolonije su male i uglavnom ne okupljaju više od 60 ženki, a formiraju se u svibnju i razilaze krajem kolovoza. Mužjaci mogu formirati grupe od najviše dvadesetak jedinki. Pare se u rujnu i listopadu da bi se mladi okotili sredinom lipnja sljedeće godine. Mladi mogu samostalno letjeti nakon 4 ili 5 tjedana. Zimi većina kasnih noćnjaka ostaje u krovištima ili šupljim zidovima.

Fleksibilan je kad je riječ o odabiru plijena i s obzirom na doba godine glavnu hranu će mu činiti balegari, hruštevi, ose najeznice, noćni leptiri i drugi kukci. Nije ograničen samo na leteći plijen pa će tako rado skupiti i cvrčke ili hrušteve izravno s tla. Leti brzo i agilno držeći se ruba vegetacije, ali i na otvorenim površinama te oko uličnih svjetiljki.

Ženke love 4 – 5 km od skloništa, a za vrijeme dojenja znaju preletjeti i 10 km te na jednu noć promijeniti sklonište. Kad se tako premještaju lete brzo, na visini 10 – 15 m iznad tla.