Kasni noćnjak (Eptesicus serotinus) je relativno veliki šišmiš sa širokom njuškom. Krzno mu je dugo i varira bojom od tamnosmeđe do svjetlije smeđe, uz pojavu crnosmeđih, sivosmeđih i crvenosmeđih varijanti. S trbušne mu je strane krzno malo svjetlije. Uši su mu srednje dužine i zaobljene na vrhu. Krila su mu relativno zaobljena. Zabilježene su jedinke stare i do 24 godine.
Gotovo 95% svih šišmiša pozitivnih na bjesnoću pripada ovoj vrsti, no rizik prijenosa virusa na ljude je minimalan jer je za to potreban ugriz ili kontakt s oštećenom kožom pa su najviše izloženi znanstvenici koji se bave šišmišima, a oni se u svojem radu koriste zaštitnim rukavicama i redovito se cijepe protiv bjesnoće.
Kasni noćnjak rasprostranjen je diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, a najbrojniji je na Sredozemlju. Ne migrira pa je udaljenost između njegovih ljetnih i zimskih skloništa mala. Nije vezan uz šumska staništa i u šumama se uglavnom koristi samo protupožarnim prosjekama i šumskim stazama. Najviše mu odgovaraju pašnjaci, livade, parkovi sa samostalnim stablima te rubovi vodenih površina. Rijetko je prisutan iznad 800 metara nadmorske visine.
Porodiljne kolonije gotovo su isključivo u zgradama, uglavnom u krovnim prostorima napuštenih objekata. Mogu biti i pod vanjskim krovnim gredama ili u velikim ventilacijskim otvorima. Odgovaraju im i ulazni prostori u većim špiljama. Porodiljne kolonije su male i uglavnom ne okupljaju više od 60 ženki, a formiraju se u svibnju i razilaze krajem kolovoza. Mužjaci mogu formirati grupe od najviše dvadesetak jedinki. Pare se u rujnu i listopadu da bi se mladi okotili sredinom lipnja sljedeće godine. Mladi mogu samostalno letjeti nakon 4 ili 5 tjedana. Zimi većina kasnih noćnjaka ostaje u krovištima ili šupljim zidovima.
Fleksibilan je kad je riječ o odabiru plijena i s obzirom na doba godine glavnu hranu će mu činiti balegari, hruštevi, ose najeznice, noćni leptiri i drugi kukci. Nije ograničen samo na leteći plijen pa će tako rado skupiti i cvrčke ili hrušteve izravno s tla. Leti brzo i agilno držeći se ruba vegetacije, ali i na otvorenim površinama te oko uličnih svjetiljki.
Ženke love 4 – 5 km od skloništa, a za vrijeme dojenja znaju preletjeti i 10 km te na jednu noć promijeniti sklonište. Kad se tako premještaju lete brzo, na visini 10 – 15 m iznad tla.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: