Resasti šišmiš (Myotis nattereri)
Resastog šišmiša (Myotis nattereri), vrstu srednje veličine, karakteriziraju duge uši i uska njuška. Sivosmeđeg je krzna na leđima, od kojeg je jasno odvojeno bijelosivo krzno na trbuhu. Lica je neobično svijetloružičastog. (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Resasti šišmiš Myotis nattereri

Resasti šišmiš (Myotis nattereri) srednje je veličine, dugih ušiju i uske njuške. Leđna strana je sivosmeđa i oštro odvojena od bijelosive trbušne strane. Lice je neobično svijetlo ružičasto. Može doseći starost od dvadesetak godina.

Može ga se naći u cijeloj Europi južno od polarnice, uz bilo koja šumska ili šumi slična staništa, poput voćnjaka, maslinika ili pašnjaka sa stablima.

Ljeti skloništa ima u pukotinama stijena ili u zidovima, ali i u dupljama stabala, na mostovima te u zgradama. Zimi također koristi pukotine u stijeni, ali i špilje, podrume i druga podzemna staništa.

Porodiljne kolonije su male. U središnjoj Europi često između 20 i 50 jedinki dok na jugu mogu biti nešto brojnije. Najmanje porodiljne kolonije nastaju u pukotinama u stijeni, a nisu veće od 10 jedinki. Skloništa mijenjaju svakih dva do pet dana, pa i veličina kolonije često varira. U rujnu i listopadu u velikom broju se skupljaju u špiljama gdje su mužjaci u velikoj većini i gdje počinje parenje. Mladi se kote u lipnju i srpnju iduće godine, a samostalni su nakon četiri tjedna.

Leti vrlo sporo te može i lebdjeti na mjestu. Plijen često lovi repnom membranom skupljajući ga s lišća, ali može ga loviti i u letu. Nekad čak i sleti pokraj lociranog plijena te hoda do njega da bi ga uhvatio. Poznato je i da ulazi u štale u potrazi za muhama. Zbog ovakvog načina lova, plijen su mu uglavnom neleteći kukci i pauci.

Uglavnom je sedentaran, ali neke jedinke migriraju na manje udaljenosti. U lov ide do 1,5 km od skloništa.