Riđeg šišmiša (Myotis emarginatus) karakterizira crveno ili tamnocrveno krzno na leđnoj strani. Na trbušnoj strani prelazi u žućkastosmeđe. Uši su karakteristične po usjeku s vanjske strane uške koji je ponekad gotovo pod pravim kutom. Može doseći starost od 18 godina.
Široko je rasprostranjen svuda po Sredozemlju i, velikim dijelom, na Balkanu. Živi u staništima koja obuhvaćaju listopadne šume, livade s voćnjacima, parkove i vrtove. Skloništa nalazi u špiljama, ali naseljava i krovišta crkava i obiteljskih kuća, kao i pukotine u stijenama.
Porodiljne kolonije riđeg šišmiša mogu biti vrlo velike i zadržavaju se na istim mjestima dugi niz godina. Krajem ljeta u velikom broju skupljaju se u špiljama gdje jedinke vise u gustim grupama pa ponekad neki vise i jedni na drugima. Hibernacija traje jako dugo pa je moguće i u svibnju naći jedinke koje hiberniraju u zimskim skloništima. Mladi na svijet počinju dolaziti od sredine lipnja pa sve do sredine srpnja.
Lovi u šumama i na livadama s voćnjacima leteći blizu vegetacije i grabi plijen s lišća. Ako lovi u zatvorenom (npr. u štali), u stanju je plijen zgrabiti i sa stropa. Jako je specijaliziran pa većinu plijena čine pauci i lažipauci, ali ponekad lovi i zlatooke, noćne leptire i dvokrilce.
Uobičajeno ne migrira više od 40 km između ljetnih i zimskih skloništa, a u lov odlazi do 12 km od skloništa.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: