Sivi dugoušan (Plecotus austriacus) srednje je velik šišmiš izrazito dugih ušiju. Dugo krzno na leđima je sivo, a na prsima prelazi u svijetlosivo ili bjelkasto. Za razliku od smeđeg dugoušana (P. auritus), ima nešto dužu i tamniju njušku. Živi između pet i devet godina, a najviše 25.
Brojniji je na Sredozemlju, ali je rasprostranjen i u središnjoj Europi, gdje dolazi u nizinama. Nastanjuje širok raspon krških staništa, a skloništa nalazi u pukotinama stijena i na ulazima špilja.
Porodiljne kolonije rijetko broje više od 30 ženki. Pri većim vrućinama, jedinke unutar kolonije vise odvojeno. Ženke rađaju jedno mlado sredinom ili krajem lipnja. Parenje počinje već u srpnju.
Iako, poput smeđeg dugoušana, može hvatati plijen s lišća, leteći kukci ipak čine većinu prehrane. To su najčešće noćni leptiri i neke vrste kornjaša.
Lov se odvija najdalje 5 km od skloništa, ali skloništa često i mijenja pa može pokriti velike površine. Sezonske migracije nisu zabilježene.
U Hrvatskoj se sivi dugoušan nalazi na popisu ugroženih vrsta (IUCN kategorija EN – endangered). Naročito je važno izbjegavati uznemiravanje ovih šišmiša u porodiljnim kolonijama jer su na to jako osjetljivi i kolonije se brzo razilaze.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: