Sivi dugoušan (Plecotus austriacus)
Sivi dugoušan (Plecotus austriacus) spada u srednje velike šišmiše. Karakteriziraju ga izrazito duge uši. Dugo krzno na leđima je sivo, na prsima svijetlosivo ili bjelkasto. Njuška mu je, u usporedbi sa smeđim dugoušanom (P. auritus), nešto duža i tamnija. (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Sivi dugoušan Plecotus austriacus

Sivi dugoušan (Plecotus austriacus) srednje je velik šišmiš izrazito dugih ušiju. Dugo krzno na leđima je sivo, a na prsima prelazi u svijetlosivo ili bjelkasto. Za razliku od smeđeg dugoušana (P. auritus), ima nešto dužu i tamniju njušku. Živi između pet i devet godina, a najviše 25.

Brojniji je na Sredozemlju, ali je rasprostranjen i u središnjoj Europi, gdje dolazi u nizinama. Nastanjuje širok raspon krških staništa, a skloništa nalazi u pukotinama stijena i na ulazima špilja.

Porodiljne kolonije rijetko broje više od 30 ženki. Pri većim vrućinama, jedinke unutar kolonije vise odvojeno. Ženke rađaju jedno mlado sredinom ili krajem lipnja. Parenje počinje već u srpnju.

Iako, poput smeđeg dugoušana, može hvatati plijen s lišća, leteći kukci ipak čine većinu prehrane. To su najčešće noćni leptiri i neke vrste kornjaša.

Lov se odvija najdalje 5 km od skloništa, ali skloništa često i mijenja pa može pokriti velike površine. Sezonske migracije nisu zabilježene.

U Hrvatskoj se sivi dugoušan nalazi na popisu ugroženih vrsta (IUCN kategorija EN – endangered). Naročito je važno izbjegavati uznemiravanje ovih šišmiša u porodiljnim kolonijama jer su na to jako osjetljivi i kolonije se brzo razilaze.