Veliki večernjak (Nyctalus lasiopterus) je najveća europska vrsta šišmiša. Ima široku njušku i uši te veliku glavu. Gusto i dugo krzno je tamnosmeđe boje, a nijansu svjetlije s trbušne strane. Mužjaci imaju duže dlake na vratu koje se mogu podignuti poput grive. Ima jako duga krila s uskim vrhom, a s donje strane su dosta dlakava.
Malo se zna o rasprostranjenosti ove vrste, ali pojedinačni nalazi poznati su iz većine europskih zemalja. Kod nas je u ovom stoljeću zabilježen tek na Kornatima i na Brijunima, u jesenskom razdoblju migracija. Najčešća staništa su listopadne i miješane šume.
Poznata skloništa velikog večernjaka nađena su u dupljama listopadnih stabala i jela. Neke jedinke zabilježene su i u krovištima i špiljama. Porodiljne kolonije mogu imati do 80 ženki. Mlade kote početkom lipnja.
Leti brzo i na velikim visinama. Kad nađe plijen, obrušava se na njega i potom se opet vraća na početnu visinu. Plijen su mu veliki kukci poput noćnih leptira, vretenaca i kornjaša. Iz analiza izmeta znamo da su i ptice čest plijen u proljeće i u jesen. Istraživači pretpostavljaju da ptice (crvendać, zviždak, sjenica) lovi u letu, vjerojatno obrušavajući se s velike visine. Ipak, točan način na koji hvata ptice koje teže i preko 50 % njegove težine još nije poznat.
Na osnovu dostupnih podataka, pretpostavlja se da migrira na velike udaljenosti. To potvrđuje i činjenica da se u Grčkoj ljeti ne mogu naći ženke u skloništima već samo mužjaci, a ženke im se pridružuju zimi, očito migrirajući iz sjevernijih krajeva.
U Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske te na IUCN‑ovoj crvenoj listi za Europu naveden je u kategoriji nedovoljno poznatih vjerojatno ugroženih vrsta (DD – data deficient).
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: