Velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii) srednje je velik šišmiš s neobično dugim ušima. S leđne mu je strane krzno crvenkastosmeđe ili sasvim smeđe, a s trbušne strane mnogo svjetlije sivo ili bež. Sva koža je svijetlosmeđa. Krila su mu dosta široka, a velike uši razdvojene. Zabilježeno je da može živjeti 21 godinu.
Rasprostranjenost odgovara rasprostranjenosti šuma bukve u zapadnoj, središnjoj i istočnoj Europi. Takvu rasprostranjenost nalazimo i u Hrvatskoj. Odgovaraju mu miješane listopadne šume na velikom rasponu nadmorskih visina. Ponekad dolazi i u šumama bora i jele, rjeđe smreke, ali samo ako se one nalaze uz druga, ovoj vrsti bolja staništa.
Skloništa nalazi u šupljinama u drveću, bez obzira na to jesu li blizu tla ili na većim visinama. Porodiljne kolonije rijetko imaju više od 50 jedinki, a često se razdvajaju na više manjih da bi se opet spojile nakon nekog vremena. Ova promjena skloništa događa se svaka 2 ili 3 dana. Sve ženke u koloniji u bliskom su srodstvu. Mladi se kote od početka lipnja pa sve do početka srpnja. Krajem kolovoza kolonije se razilaze, a ženke iz različitih kolonija, kao i mužjaci, koji cijelo ljeto žive samostalno, počinju se skupljati u podzemnim skloništima radi parenja.
Način lova prilagođen je šumskom staništu pa može letjeti nisko iznad tla, ali i unutar krošnji stabala. Po potrebi leti vrlo sporo ili čak lebdi na mjestu pa velik dio plijena skuplja i izravno s tla ili s lišća. Plijen su mu svi šumski člankonošci, a velik dio ulova čine neleteći kukci i pauci. Otkriva ih svojim velikim ušima, osluškivanjem zvukova koje kukci stvaraju.
Nema sezonske migracije pa su ljetna i zimska skloništa vrlo blizu. Područje na kojem lovi rijetko je udaljeno više od 1 km od skloništa, a mužjaci love bliže skloništu nego ženke. Ženke češće mijenjaju skloništa pa je moguće da tijekom ljeta obiđu i do 50 različitih skloništa.
Ova vrsta označena je kao osjetljiva (IUCN kategorija Vulnerable – VU) zbog staništa koje nastanjuje – starih listopadnih šuma koje su pod velikim antropogenim pritiskom u cijeloj Europi. Zbog svog načina leta (sporo i nisko) velikouhi šišmiši u opasnosti su i na prometnicama. Održivo upravljanje šumama i sprečavanje fragmentacije staništa ključni su za zaštitu ove vrste.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: