Špilja Bracken u Teksasu svako ljeto postaje dom najvećoj porodiljnoj koloniji šišmiša na svijetu. Na tu lokaciju iz Meksika migriraju brojne jedinke vrste Tadarida brasiliensis, a brojnost kolonije se procjenjuje na 20 milijuna jedinki. To ovu špilju čini i najvećim okupljalištem sisavaca uopće.
Znanstvenici s uglednog engleskog instituta Rothamsted Research proučavali su podatke meteorološke radarske stanice u Teksasu, smještene samo tridesetak kilometara od špilje Bracken. Podaci s radarskog sustava, koji sežu do 1995. godine, omogućili su istraživačima praćenje izlijetanja šišmiša iz špilje u sumrak, a uz pomoć računalnih modela mogli su procijeniti i brojnost šišmiša u grupi kroz cijelo 22-godišnje promatrano razdoblje.
Analizom ovih podataka, osim boljih spoznaja o samoj koloniji koje su tražili, došli su i do zapanjujućeg otkrića da se vrijeme migracije ove vrste iz Meksika u Teksas u posljednja dva desetljeća pomaklo za približno dva tjedna tj. migracija se više ne odvija krajem ožujka već sredinom tog mjeseca. Istraživanje je otkrilo i da se broj jedinki koje prezimljavaju u špilji povećavao u promatranom razdoblju za oko 0,1% godišnje, što u ovom slučaju znači tisuće jedinki. Za usporedbu, prva istraživanja ove špilje iz 50-ih godina prošlog stoljeća utvrdila su da u objektu uopće nema zimujućih jedinki.
Nije sasvim jasno zašto šišmiši u Teksas dolaze sve ranije, ali pretpostavlja se da se radi o kombinaciji vremenskih uvjeta povoljnih za migraciju i lake dostupnosti hrane. Također, istraživači još nisu sigurni čine li zimujuću populaciju jedinke iz porodiljne kolonije ili šišmiši iz sjevernijih područja migriraju do špilje Bracken.
Ipak, ovakvi rezultati jasno govore da su se klimatski uvjeti na jugu SAD-a i u Meksiku promijenili te šišmiši reagiraju na njihovu promjenu izravno, ali i neizravno preko kukaca koje love, a čiji su se godišnji ciklusi također promijenili kao odgovor na promjenu okolišnih uvjeta.
Autori studije izražavaju zabrinutost ovakvom situacijom jer bi daljnje povećanje prosječnih temperatura zraka moglo dovesti do velikih suša u južnom Teksasu, a time ugroziti i sam opstanak velikih kolonija šišmiša na tom području, poput ove u špilji Bracken.
Izvor: Bats as barometer of change