Sporazum o zaštiti europskih populacija šišmiša (UNEP/EUROBATS), koji je i Hrvatska potpisala, odnosi se na popis od 51 vrste šišmiša koje se pojavljuju na području Europe, odnosno država potpisnica Sporazuma. Međutim, kako je ovaj tjedan objavljeno, taj popis morat će se mijenjati jer je na području Europe potvrđena prisutnost još jedne vrste šišmiša.
Još od 1960. godine zna se da na području Europe i sjeverne Afrike postoji više od jedne vrste šišmiša iz roda dugoušana (Plecotus). Tada je formalno prepoznata vrsta sivi dugoušan (P. austriacus) kao nova vrsta, različita od dotad jedine poznate – smeđeg dugoušana (P. auritus). Od tada do danas znanstvenici nisu prestali istraživati populacije dugoušana na području Sredozemlja te je u proteklom desetljeću analizama DNA utvrđeno postojanje vrste P. gaisleri na području sjeverne Afrike.
Kako je poznato da se područja rasprostranjenosti nekih sjevernoafičkih populacija šišmiša protežu i na sredozemne otoke kao što su Malta i drugi otoci Sicilijanskog prolaza, znanstvenici su na tim područjima proveli istraživanja populacija dugoušana te je analizom DNA utvrđeno da se P. gaisleri može naći i na Malti te na obližnjem otoku Gozo. Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja i s talijanskog otoka Pantelleria gdje je također utvrđena prisutnost te vrste. Autori istraživanja analizirali su i staništa koja P. gaisleri naseljava te smatraju da je vjerojatno prisutan i na drugim otocima Sicilijanskog prolaza, a moguće i na samoj Siciliji.
I dok se istraživanja te, kao i brojnih drugih vrsta, nastavljaju, bioraznolikost faune šišmiša u Europi bogatija je za jednu vrstu. Poznavati točan broj prisutnih vrsta osobito je važno za razvoj planova očuvanja faune šišmiša jer se oni često odnose na pojedine, ciljane vrste.
Izvori: