Kolombatovićev dugoušan (Plecotus kolombatovici) izvorno je opisan kao podvrsta sivog dugoušana (P. austriacus) koja nastanjuje hrvatsku jadransku obalu, da bi se naknadno pokazalo da se radi o sasvim zasebnoj vrsti iz istog roda. To je najmanja vrsta dugoušana u Europi, a od drugih dugoušana najviše se razlikuje po kratkom tragusu. Krzno mu je sivosmeđe.
Područje na kojem se pojavljuje je vrlo uzak obalni pojas na istočnom Jadranu i Jonskom moru u Grčkoj te na jugu Turske. Nastanjuje suha, krška staništa, često na otocima i u riječnim dolinama.
Skloništa su pronađena u pukotinama stijena i zidova te ispod mostova i u špiljama. O slaboj istraženosti ove vrste svjedoči i podatak o tek četiri zabilježene porodiljne kolonije. Tri su nađene u Hrvatskoj (na otocima Hvaru i Lastovu, te u Istri), a jedna u Grčkoj. Porodiljne kolonije okupljaju dvadesetak ženki koje kote mlade krajem lipnja.
Glavni plijen su mu noćni leptiri, a lovi u gustom raslinju ili leteći uz rubove vegetacije. Jako je agilan u letu u skučenom prostoru. Može ga se vidjeti kako posjećuje lokve, bare i bunare u potrazi za vodom.
O ovoj vrsti još uvijek ima vrlo malo informacija te su nepoznati i mogući razlozi ugroženosti. Zato se u Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske nalazi u kategoriji nedovoljno poznatih vjerojatno ugroženih vrsta (DD – data deficient) i daljnja istraživanja su potrebna kako bi se o vrsti saznalo više.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: