Patuljasti močvarni šišmiš (Pipistrellus pygmaeus)
Patuljasti močvarni šišmiš (Pipistrellus pygmaeus) mala je vrsta šišmiša. Ima kratku, blijedu njušku i crvenkastosmeđe krzno, bljeđe s trbušne strane. Koža mu je svjetlije smeđa. (fotografija © Stipe Renje, Tragus)

Patuljasti močvarni šišmiš Pipistrellus pygmaeus

Patuljasti močvarni šišmiš (Pipistrellus pygmaeus) je mali šišmiš, kratke i blijede njuške. Crvenkastosmeđe krzno nešto je bljeđe s trbušne strane. Sva koža je svjetlije smeđa i to je jedan od načina kako razlikovati ovu vrstu od vrlo sličnog patuljastog šišmiša (P. pipistrellus). Osim razlika u obojenosti krzna i kože, ove dvije vrste može se razlikovati i pregledom karakterističnih uzoraka na letnicama.

Područje rasprostranjenosti u Europi uvelike se poklapa s patuljastim šišmišem, tj. rasprostranjen je u cijeloj Europi čak do 63. paralele, ali za razliku od njega više je vezan uz obalna šumska područja, nizine i vodene površine svih veličina. Naročito su uz vodu, kao idealno lovno područje, vezane ženke za vrijeme othrane mladih.

Ljetna skloništa su često u fasadama kuća, u krovištima i šupljinama u zidu te u lovačkim čekama i rupama u stablima. Smatra se da većina jedinki zimi obitava u skloništima u stablima.

Porodiljne kolonije jako variraju veličinom pa su poznate kolonije od samo par desetaka ženki, ali i s više stotina. Mladi se kote uglavnom u lipnju. U srpnju mužjaci zauzimaju skloništa za parenje u koja privlače grupe do 12 ženki. Sezona parenja može trajati do rujna.

Patuljasti močvarni šišmiš agilan je u letu i najčešće lovi uz vodu obilazeći grane koje vise nad vodom ili pojedinačne grmove. Plijen mu čine različiti leteći kukci, no, zbog mjesta na kojima lovi, najčešće su to vrste kukaca vezane uz vodena staništa.

U potrazi za hranom ne udaljava se od skloništa više od 1,5 do 2 km. O sezonskim migracijama se malo zna, ali pretpostavlja se da postoje na nekim kraćim relacijama jer se povremeno nađu skloništa za parenje na mjestima gdje ove vrste nema ljeti.