Brkati šišmiš (Myotis mystacinus)
Brkati šišmiš (Myotis mystacinus) — vrlo sličan drugim vrstama brkatih šišmiša — malen je šišmiš s izrazito tamnom njuškom i ušima, kovrčavim tamnosmeđim krznom na leđima koje može imati crvene ili zlatne vrhove. Na trbušnoj strani krzno je sivo. (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Brkati šišmiš Myotis mystacinus

Brkati šišmiš (Myotis mystacinus) je malen i živahan šišmiš s izrazito tamnom njuškom i ušima. Krzno na leđima je tamne smeđe boje i kovrčavo, a dlake mogu imati crvene ili zlatne vrhove. Na trbušnoj strani je sivo. Vrlo je sličan drugim vrstama brkatih šišmiša (primorski brkati šišmiš, mali brkati šišmiš), što ponekad otežava identifikaciju. Ova vrsta može živjeti dulje od 23 godine, ali prosjek u populaciji je manji od 5 godina.

Široko je rasprostranjen u gotovo cijeloj Europi, naročito na Balkanskom poluotoku. Živi na otvorenim ili poluotvorenim staništima, a često i uz sela. Povoljno stanište su mu i šume, naročito uz vodotoke. Skloništa nalazi u pukotinama na kućama, u lovačkim čekama, na mostovima te pod korom drveća na mjestima gdje se ona odvaja od debla. Zimi preferira špilje i druga podzemna skloništa.

Porodiljne kolonije uglavnom broje 20 do 60 jedinki. Kolonija mijenja sklonište svakih 10 do 14 dana. Ženke su plodne već u prvoj godini života, a mogu okotiti jedno mlado, u rijetkim slučajevima i dva. Parenje se može odvijati u ljetnim skloništima mužjaka ili u velikim grupama koje se krajem ljeta okupljaju u špiljama, a ponekad do parenja dolazi i u zimskim skloništima početkom proljeća.

Vrlo agilno leti uz rub vegetacije ili iznad vode te lovi plijen u letu. Plijen uključuje razne leteće kukce iz skupina dvokrilaca, opnokrilaca i zlatooka te noćnih leptira.

Zbog moguće zabune s drugim brkatim šišmišima, slabo je poznata migracija, ali smatra se da se ipak radi o sedentarnoj vrsti ili da su migracije kraće od 100 km.