Brkati šišmiš (Myotis mystacinus)
Brkati šišmiš (Myotis mystacinus) — vrlo sličan drugim vrstama brkatih šišmiša — malen je šišmiš s izrazito tamnom njuškom i ušima, kovrčavim tamno-smeđim krznom na leđima koje može imati crvene ili zlatne vrhove. Na trbušnoj strani krzno je sivo. (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Brkati šišmiš Myotis mystacinus

Brkati šišmiš (Myotis mystacinus) je malen i živahan šišmiš s izrazito tamnom njuškom i ušima. Krzno na leđima je kovrčavo i obojeno tamno-smeđe, a dlake mogu imati crvene ili zlatne vrhove. Na trbušnoj strani je sivo. Vrlo je sličan drugim vrstama brkatih šišmiša što ponekad otežava identifikaciju. Ova vrsta može živjeti dulje od 23 godine, ali prosjek u populaciji je manji od 5 godina.

Široko je rasprostranjen u gotovo cijeloj Europi, naročito na balkanskom poluotoku. Živi na otvorenim ili poluotvorenim staništima, a često i uz sela.

Povoljno stanište su i šume, naročito uz vodotoke. Skloništa traži u pukotinama na kućama, u lovačkim čekama, pod mostovima te u šupljinama drveća i pukotinama u stijeni. Zimi preferira špilje i druga podzemna skloništa.

Porodiljne kolonije uglavnom broje 20 – 60 jedinki. Kolonija mijenja sklonište svakih 10 – 14 dana. Ženke su plodne već u prvoj godini života, a mogu okotiti jedno, ponekad i dva mlada. Parenje se odvija u ljetnim skloništima mužjaka, u velikim grupama koje se krajem ljeta okupljaju u špiljama, a ponekad do parenja dolazi i u zimskim skloništima.

Vrlo agilno leti uz rub vegetacije ili iznad vode te lovi plijen u letu. Plijen uključuje razne leteće kukce iz skupina dvokrilaca, opnokrilaca i zlatooka te noćnih leptira.

Zbog moguće zabune s drugim brkatim šišmišima, slabo je poznata migracija, ali smatra se da se ipak radi o sedentarnoj vrsti ili su migracije kraće od 100 km.