Gorski dugoušan (Plecotus macrobullaris) opisan je na temelju genetskih istraživanja 2002. godine kao vrsta P. alpinus, ali daljnja istraživanja su pokazala da je istovjetan vrsti P. macrobullaris ranije opisanoj na Kavkazu, pa je preuzet stariji naziv.
Radi se o srednje velikom šišmišu velikih i dugih ušiju. Krzno je blijedosivo na leđima, a na trbušnoj strani prelazi u gotovo posve bijelo. Od drugih vrsta dugoušana (sivi, smeđi, Kolombatovićev) najbolje se razlikuje po karakterističnoj trokutastoj mrlji na donjoj usni te po obliku penisa.
Područje rasprostranjenosti je slabo poznato, ali se zna da se pojavljuje u alpskim i dinarskim planinskim masivima, kao i na Pirinejima te u grčkim i turskim planinama. Uglavnom živi na visinama iznad 800 metara nad morem, ali je na nekim mjestima u Sloveniji i Istri nađen i na tristotinjak metara nadmorske visine.
Sva su ljetna skloništa zabilježena u potkrovljima, a naviše su zastupljena potkrovlja crkava. Zimska skloništa su nađena i u špiljama.
Malo se zna o porodiljnim kolonijama ove vrste te o periodu u kojem se pare, ali je zabilježeno da se mladi kote u lipnju u porodiljnim kolonijama koje nisu brojnije od 30 jedinki.
Kako ekologija gorskog dugoušana nije dobro poznata, u Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske se nalazi u kategoriji nedovoljno poznatih vjerojatno ugroženih vrsta (DD – data deficient), što znači da nije moguće ni procijeniti moguće razloge ugroženosti.
Proširite svoje opće znanje o šišmišima: