Uzimanje uzorka (brisa) sa šišmiša u hibernaciji u ponoru Uviraljka.

Monitoring hibernacije šišmiša u ponoru Uviraljka

Članovi Tragusa od 2014. provode istraživanja u speleološkim objektima najznačajnijim za faunu šišmiša unutar Parka prirode Papuk. U sklopu ovih istraživanja, koja financira Javna ustanova Park prirode Papuk, utvrđuje se status kolonija šišmiša koje u njima hiberniraju.

I ove godine, prvog vikenda u veljači, istraživani su šišmiši u 36 metara dubokom i 204 metra dugačkom ponoru Uviraljka, koji je ime dobio po potoku koji u njega uvire. U uskim razgranatim kanalima Uviraljke istraživanje su provela 3 člana udruge Tragus, uz podršku 2 člana Hrvatske gorske službe spašavanja, stanice Osijek. Izbrojeno je ukupno 99 šišmiša, iako ne sumnjamo da su neki izbjegli našim pogledima! Više od polovice ovog broja čine jedinke malog potkovnjaka (Rhinolophus hipposideros) i velikog potkovnjaka (Rh. ferrumequinum), a u manjem broju zabilježeni su i riječni šišmiši (Myotis daubentonii), brkati šišmiši (M. mystacinus), Brandtovi šišmiši (M. brandtii), smeđi dugoušani (Plecotus auritus), veliki šišmiš (M. myotis) i oštrouhi šišmiš (M. blythii). Kada istraživanje provodimo dok su šišmiši u hibernaciji, nastojimo ih što manje uznemiravati pa dio jedinki nije bilo moguće odrediti do razine vrste jer ih nismo pregledavali i mjerili.

šišmiš s bijelim nakupinama gljivice po njušci te njenim tragovima pri vrhovima sklopljenih krila i na desnom uhu
Veliki šišmiš (Myotis myotis) s vidljivom bijelom prevlakom na nosu, Uviraljka 2016. (fotografija © Mirna Mazija, Tragus)

Osim standardnog praćenja brojnosti i vrsta šišmiša na hibernaciji, ponovo su uzimani uzorci (brisevi) sa šišmiša i okolnih stijena radi utvrđivanja prisutnosti gljivice Pseudogeomyces destructans. Ta je gljivica u SAD‑u i Kanadi izazvala alarmantnu smrtnost gotovo 6 milijuna šišmiša tijekom hibernacije – pojavu poznatu pod nazivom sindrom bijelog nosa. U Hrvatskoj je prisutnost ove gljivice utvrđena u nekoliko objekata, uključujući ponor Uviraljka, ali do sada nije utvrđena smrtnost šišmiša uzrokovana tom gljivicom.

Na sreću, ista je situacija i kod drugih europskih populacija šišmiša, ali se objekti u kojima je gljivica zabilježena intenzivno prate, a ulazak u njih u zimskom razdoblju izbjegava, osim u znanstvenoistraživačke svrhe, kako bi se spriječilo širenje gljivice. S obzirom na opasnost od prijenosa spora gljivice u druge objekte speleološkom opremom, članove HGSS stanice Osijek educirali smo o važnosti posebnog režima ponašanja unutar takvih objekata i postupanja s opremom nakon izlaska. Naime, svu opremu je prije ulaska u drugi objekt potrebno ostaviti na suncu nekoliko sati te dobro oprati u deterdžentu i toploj vodi.

Istraživanje je popraćeno i na stranicama HGSS‑a (HGSS Osijek sudjelovao u edukaciji i istraživanju šišmiša u ponoru Uviraljka) te Glasa Slavonije (Osječki HGSS sudjelovao u istraživanju šišmiša).